SCRIPT LANGUAGE="JavaScript1.2">
Postovi
Datum i vrijeme prvog posta: 01.05.2005. (16:41) Ukupno postova: 74 Prosjek postova po tjednu: 1.5 Prosjek postova po mjesecu: 4.6 Mjesec s najviše objavljenih postova: rujan, 2005. (20 postova) Mjesec s najmanje objavljenih postova: svibanj, 2005. (1 postova) Najveći broj neaktivnih dana između postova: 51 Broj dana bez postova: 279 U koje doba dana najčešće pišete postove: navečer (16 - 22 sata) i tijekom noći (22 - 7 sati) Ukupno riječi u svim postovima: 12005 Prosjek riječi po postu: 163 U prosjeku pišete kratke postove (manje od 250 riječi po postu). Komentari Ukupno komentara ostavljenih na vašem blogu: 1090 Prosjek komentara po postu: 14.7 Najviše komentara po postu: 50 Broj postova bez komentara: 0 Ostale statistike Datum i vrijeme kreiranja bloga: 02.01.2005. (16:49) Datum i vrijeme zadnje prijave u blogeditor: 19.04.2006. (11:55) Broj prijava u blogeditor: 289 |
hrpa sitnica za početak i uvod te kao broj jedan i prvo:
dosje večeri 15og i 16og travnja ljeta gospodnjeg 2006e; napravimo sumu proteklih 48h: D:My Musicnational, klasika i slAzraAzraAzra-Smijesan osjecaj.mp3 razlog: došlo mi. konzumacija: 2karlovačka i zlatni vrč; 2deci bambija za korak lak, 4deci lošeg bijelog vina, 4deci crnog vranca, nebrojeni gutljaji slatkastog likera. ekipa: fini probrani ljudi. mjesta: lav, tajm; drugo večer selimo se u galeb zbog mutnih računa u lavu. pa u tajm. iznova. posljedice: ma... ne da mi se misliti sada o tome. nije bitno. filing? on je ok. samo sam sveudilj krvoločan. i dalje sam isti: i dalje se napalim na gluposti i pizdarije, sitne nenamjerne provokacije jer naposljetku... ne mogu svi imati iq veći od broja cipele koje nose. ovisno o prigodi. odluka? ni guc više alkohola u sljedećih 30 dana (osim u iznimnim slučajevima; hehe... volim stražnji izlaz. :P). muslimanski restriktivno. nedostaje mi pago jagoda. otići ću u cigar shop. kusur ću također smotati i užgati, ako ga bude to jest... danas sam: ubio se u hrani; uljepšao dan dvjema osobama i to je jako lijep osjećaj. oba osjećaja su jako dobra kao što su i obje isto tako dobre: jedna voli lagati druga je leptirica. razočarao sam svoje no to je konstantna pojava. trenutačno: odamram pretili želudac i meditiram u lotos pozi tipkajući sve ovo. mantram u svojim mislima i pizdim iz samo meni znanih razloga. dugujem: jedan telefonski poziv i ništa više. čujemo se svake prijestupne što je prava šteta. daljine su relativan pojam. no i taj problem razriješen je na jako lijep način. mislim kako smo opet u finim odnosima. jako lijepo. D:My Musicnational, klasika i slAzraAzraAzra-Ravno do dna.mp3 lijepa stara dobra i ušljiva virka. dobro je opet udisati isti onaj smog i gledati iste stare ulice djetinjstva. prozor je širom otvoren i gledam kako tmasti i teški oblaci pomaljaju se iza mojih brda spremni sručiti svoju vodu na nas bijedne smrtnike. na sve nas koji imamo iq veći od broja cipela koje nosimo kao i na one kod kojih to nije slučaj. na sve nas jednako... jogunimo se u svojoj kaljuži, tvrdoglavimo. ionako nemamo pametnijeg posla a kada božanstva odluče se olakšati sakriti ćemo se u svojim stambenim kutijicama proklinjući jebenu kišu. noćas... ...neću snivati. krv je vrela a glad neutaživa. ustave na arterijama mi smetaju, neki ih imaju na moždanim membranama. šteta. stvar druga: ja (01:09 PM) : mislim ... mogao je jednostavno reći da mu trebaju pare ona (01:09 PM) : na to se navikni ona (01:09 PM) : nitko ti u facu neće reći odjebi,želim pare za sebe ili ljubomoran sam ja (01:09 PM) : pa u pizdu materinu! ja (01:09 PM) : što su svi - amebe?! ona (01:10 PM) : ne ,nego imaju više koristi ako ti to ne kažu u facu ona (01:10 PM) : navikni se na to jebemu,to su samo ljudi:)) ja (01:12 PM) : amebe jebote, kako sam tvrdoglav, ha?! možda nikad neću shvatiti, razumjeti. zar je toliko loše znati moći praviti kompromise i dogovorno rječju stvarati riješenja, pravila, dogovore?! jebote... onda sam ja kompliciran. ne volim zaobilazne načine. direkt je jednostavnije no tek kada prevladaš neugodu. naaaah... nikad neću načiti. :) stvar treća: On živi u stanu cimerovom i mojem: - koristi svakodnevno struju, vodu, wc, hladnjak i lebensraum koji plaćamo cimer i ja - koristi suđe (koje on redovito zasvinji a ja se pobrinem da bude čisto) i kuhalo koje sam ja pribavio - redovito bi pristajao sufinancirati njegove potrebe za pizzom; govori mi kako ne znam raspolagati novcem da bi od mene posuđivao pare za kartu na vlak obzirom da je svoj novac uglavnom proturio kroz guzicu - optužuje me kako sam Internet ovisnik istovremeno ne prekidajući svoju 24/7 seansu boravljenja na nekom od foruma - kada ga je cimer istjerao van jer ne može učiti od njegove prisutnosti pričao sam sa cimerom neka mu dozvoli ostanak riskirajući da cimer i mene pošalje u rodni kraj kao što je to već učinio sa nezahvalnikom - voli se rugati fizičkim manama drugih dok sam ima veće sise od većine ženskih osoba koja poznaje - voli drugima govoriti da su debili no zapravo se zaboravio ogledati u zrcalu - smeta mu kada se poslužim njegovim laptopom dok je meni posve ok što se nalazi u stanu u čijim troškovima uzdržavanja ne sudjeluje nimalo; razdoblja kada se rabilo moje prijenosno računalo su izbrisana iz povijesti - ima sve naznake koje ocrtavaju prosječnog pedofila ništa od ovoga nije bilo smetnja i sve je bilo ok, sve sam to uzimao kao jednostavnu životnu činjenicu koja mi ne smeta ni 5% do onog trenutka kada posve slučajno ne naletjeh na nešto što me zapanjilo. naime moj dragi podstanarski sustanar nije imao muda saopćiti mi što ga pati čak ni u trentucima kada sam lijepo sjeo i upitao ga: "Petre, prijatelju, što te muči; što nije u redu?" - pitanja u tako tom stilu. nikakvog jasnog odgovora nije bilo jer je razgovor sa 15ogodišnjom ukrajinkom na icq vjerojatno tada bio bitniji. nju mogu prodati u roblje u arabiju a njegov samozvani prijatelj će mu ionako doći navečer smetati u cimerovu sobu gdje će on obitavati ne prekidajući svoje seanse. :( ovo je bilo totalno nefer i nepošteno od tebe. eto, to sam ti želio reći. vidim kako i ti imaš svoj mentalni auspuh: debilchek.blog.hr u trenutku čitanja mojeg alterega kojeg si za mene stvorio, ne zasmetaše me sve gore navedene stavke kao što me nikada i nisu smetale, nego puka činjenica što si ih upravo TI zanemario pritom licemjerno optužujući druge za stvari koje i sam znaš činiti. sukladno tome, sročio sam ti neke činjenice na način na koji si pokazao da ti je razumljiv i objavio na mjestu za koje znam da ćeš lako naći. ubuduće ako imaš problem sa nekime probaj to riješiti na verbalan način i pokušaj smoći snage barem čovjeka pogledati u oči. naime, tako to normalni ljudi u princpu rade. ne brini, ne ljutim se. volim dobru parodiju i pomalo sam razočaran što se nisi potrudio više, jače i bolje. nemoj biti nabusito dijete kada ovo pročitaš jer se nadam da ćemo postupati kako to normalni ljudi u principu rade, a za dobrim konjem se ionako prašina diže. ;) stvar četvrta: eto, a kako bi sve ostalo depresivno, sladunjavo, loše napisano i u stilu evo tekstić koji sam natracako negdje u prosincu. gotovo je iznenađujuće kako vam život zna ponuditi ostvarenje žudnji na pladnju u posve neočekivanom času, kada se najamanje nadaš samo kako otkrio bi koliko je sve puka natruha nečega što može biti a nije. zanimljivo. pitam se tko je uopće došao do ovog dijela. vjerojatno svi. skrol daun button je jako korisna opcija na vašem štakoru :) muškarac u meni je pokleknuo, ostalo je samo dijete... dijete što u smiraj svoje budnosti na sanak se sprema: tvoje ime na njegovim usnama. poput gladna vuka što mjesečinu proklinje izazivam uspomene da izorne potisnute iz zapećka podsvjesti; neka dođu i nahrupe još jednom... iznova. nedostaje mi. gladan poljubaca, žedan dodira opijam se prošlim činima; sjećanjima što ne želim da odumru. zar sve je to ... što je preostalo je?! ne... ja želim živjeti i ta pohotna žudnja nagoni me dalje. treba mi fini fini struk kojeg ljubiti ću zagrljajima, leđa koja maziti ću dlanom dodira svoga i uz koja oslonit ću se kao čvrst, siguran, pouzdan potpoaranj. trebam usne koje istraživati ću jezikom i podatni vrat kojeg darivat ću ugrizima. ne tražim ništa što nisam spreman dati. |
We crushed opposing defenses and conquered all of the lands we targetted. We captured 107 new acres! 39 buildings survived and can be refitted to fit our needs. Taking full control of our new land will take 12 days. The land will be available on May 5th, YR9. We lost 33 Goblins and 283 Ogres in this battle. Our forces will be again available on May 5th, YR9. We killed about 800 enemy troops. Nightwish - Oceanborn 9-Walkin' In The Air.mp3 opet sam se preračunao. opet sam poslao previše armije za premalo hektara. ah, kada ja sam tako velikodušan... 39 očuvanih građevina dokazuje kako moje orkulje će samo bezdušno silovati elfkinje patetika čija sam dobra odlučio prisvojiti ali inače su prilično uljuđeni u svojem prikupljanju harača. peti maj će nastupiti danas nešto iza podneva i tako će moji poslušnici imati prvao jesti petomajski grah sa elfiš dječicom i varivo od elfovskih penisa. ja, kao bršljan, prisiljen sam širiti se na nove domene. previše dječurllije i manje vrijednih bića je upućeno u ova događanja. adieu, moja voljena bagro; aideu, skotovi voajerski, adieu...... link |
nemaju svi sposobnost empatije. nečiji prokleto sebični pokušaji u obliku vapaja za željom boljitka koji u svojoj suštini predstavljaju tek vriskove raskrvavljene i izranjavane duše mogu nekome drugome rastvoriti kraste i nježnim struganjem maziti spaljenu kožu. nešto kao kada šmirgl papir polagano pod pristiskom od sile 100 njutna tare o istu onu prethodno spomenutu prepečenu površinu. treće to sve može raspizditi jer taj prokleti masakr nisu znali spriječiti. navikli su biti samozatajni mistični spketatori čija empatija može biti izjednačena sa sadizmom i indeferentnošću pred događanjima što zamiču im kroz zjenice i talože u arhivi misaone kartoteke a sve samo kako bi bili aktivirani u trenutcima poput ovih, sročeni u riječi poput ovih. vrbujem biće koje još uvijek nije svjesno svojih leđnih ekstremiteta obljubljenih mekim bijelim paperjem. ovako malen, štrkljav i vižljast vabim ga u svoje maleno veličanstveno carsto dokonosti i putenih ponuda, dozivljem ostvarenju svojih čežnji, puštam u sigurne luke imperija krštenog divljim obožavanjem, prepuno vrelog plamena i naračnastog ognja. uživam u dodirima vibracija njena glasa, glasnom toplinom njeznih dodira, opijam se nesicrpnom ljepotom velikog oceana čijim sastavnim dijelom nadam se postati. utopiti ću se. sa užitkom. hoću. znam. aha... o da... ma q ću se utopiti!nikad nisam volio okužene vode od strane ruralnih papana. imam standarde i volim mlatiti praznu slamu nizajući riječi na način koji svaki puta iznova se razlikuje prema svojim motivima. ovo mi treba u životu. jako. fino je... zar ne?! |
D:My Musicnational, klasika i slTAMBURE, POKLADNE, SVADBENE I OSTALOostalo a domaćeVatra - Gorim.mp3 napominjem kako valja pročitati naslov iznova. nadohvat ruke leži bočica mliječnog deserta u kojem je smiksan i okus lješnjaka i okus čokolade, nešto poput rastaljena sladoleda. uranjam jezikom u tu jetku tekućinu i puštam da se slijeva niz ždrijelo jetka gorčina koja ima svoju ugodu. imam i nekakvu zalihu čokolade koja (navodno) bi trebala utjecati na razinu raspoloživog hormona sreće... seratonin?! seratorska podvala; čokolada oduvijek je slab placebo... opet sam se trovao slatkim, opet mi nije dosta, opet hoću još. opet se želim prežderavati finim, ukusnim i novootkrivenim. jače, snažnije, bolje, duže, svestranije... razigranost treba biti probuđena i raspuštena za strahovitu ugodu koječega.
ego je odavna rastalio zidove sobe u koje ga pospremih; tražiti ću svoju skromnost iznova. samo tako realno mogu sanjariti iznova... večeras sam ponesen. danas sam dobio nešto lijepo, priznanje i znak pažnje... jedan od onih u "mislimNaTe" stilu; realnost koja kasnije me pokušala nokautirati neutralizirana je afinitetima jedne mašte. popizdio sam. od ljubavi... i uvijek kada pomislim kako sam loš i sam pojavi se novi dokaz kako sam u svojoj prirodi nenadmašan; potrebno je razumjeti neke prethodne komentare i dolje ispod; možda je samo kompliment ali nije prvi takve vrste; kliknuti na: crne ruže |
još sinoć sve imalo je svoj smisao, uzročno posljedične odnose i još sinoć osjećao sam se punim potencijala. danas je entuzijazam zastao i utonuo u more beznađa. ne mogu snivati a pred monitorom se ne osjećam dobro. izaći u grad, među ljude, u one pušnice od natrulih pljesnju obljubljenih kafića doista nema svrhe. sve već viđeno, kušano i trulo. ne mogu ni učiti. dopodne sam mogao, nazirao se smisao. sada je sve prilično pusto i mislim kako čak mogu osjetiti mučninu koja me poput najtežih veriga usamljenosti sapinje i tjera sagibljati misao u dubine vlastite gluposti. ne znam, možda je to samo periodički. možda je to baš zbog zbog mjeseca koji je sve manje pun, a sve više turbulentniji u užurbanim svodničkim poslovima. naposlijetku, subota je. bioritam trebao bi doći do svojeg pozitivnog izražaja obzirom da sada stremi svojim vrhunicma ali meni se čini da sve moje pomno složene kule zapravo složene su od podmetača za pivo dok vani se diže povjetarac koji će posve izvjesno prerasti u uragan. moje palače... moje predivne raskošne dveri u koje dovodim one izabrane sve više mi počinju ličiti na blatnjave ruine. prekrasne kamene raskoši i iluzorni pijedestali moći ipak se ruše kada su fundacije od drveta. ne znam.
|
ma predomislit ćeš se ti u vezi ovog sa zatvaranjem bloga. da si ga se htio rješit obrisao bi ga... ;)
(freddy 14.03.2006. 15:51) hehe... pronicljivo jedno. ovdje su svjedočanstva o mojem postojanju kroz proteklih nekoliko mjeseci. vi kroz mene, pa opet... nitko nije gledan kroz prizmu onog drugoga. tama oduvijek je u meni. usadili su je duboko u moje parazitsko korijenje. tmina je moja prijateljica. u njoj sakrivam svoju asocijalnu mizantropiju čemera i tupe boli. prezirem plitkost vašeg uma dok vi gazite po mojim plodovima... jedina simbioza koju poznajem. možda i volim biti u ogavnoj kaljuži promašenih pokušaja... iz nje sam iznikao, previše dugo valjao sam se po toj blatnjavoj površini a da znao bi iznaći nešto više. ne volim ljude koji okoštaju... to je ekskluzivan dokaz njihove plitkosti što nipošto ne volim. bez brige, još ću se ja vama svima krvi napiti. |
Neka sanjam oku ugodne mi krajolike …
Ti u blizini mene. Tvoje tijelo, tvoja toplina koju upijam i prstići tvoje nježne ruke koje sabirem pod bradu dok ih skupljam na koži svojeg vrata nadajući se ogrijati ih tako. U zagrljaju, ti pokraj mene. Tvoj spokoj kojeg primijetim svaki puta kada obrazi plaho se povuku prema gore a ona prpošna donja usna, što tako smiono izaziva moje ugrize, što tako nevino izaziva moje poljupce, raširi se u najljepši smiješak. Nedostaješ mi. I kako volim osluškivati tu divnu, divnu melodiju koja je upućena meni, kako se razliježe prostorijom i mazi me i opija! Glas tvoj što ugodu mi daruje... … to je melankolija koju istočila si mi preko jagodica svojih prstiju uz želje za laku noć. Jutro je. Sunce sve češće pojavljuje se rastjerujući sumorne oblake uvijek spremne za nagovještaj studeni, kiše i mraza. Sunce osvjetljuje globalnu loptu donoseći i u moje predjele tek slabašne znake proljeća, moguću još jednu vrelinu ljeta. Kao kada tabanima klizim niz razapetu žicu koja je sve što me dijeli od pada u provaliju ispunjenu oštrim i grubim stijenjem koje će moju grud probiti, smrskati mi bludnu lubanju, a izmučeni duh na parčad raskomadati, podati mu patnju boli čiji okus toliko puta je kušao iznova i opet… okus razočarenja. Ali nikako da se naviknem. Svaka pogrešna žudnja, divlja pohlepa previše, svaki trzaj gladnoga srca može učiniti da se spotaknem i razbijem o hridine velikog plavetnila… onog kojeg trebam, onog kojeg moram imati. Dok traje, traje; uzmi što ti se nudi – rekoše mi… Oportunizam za mene neprihvatljiv. Sve ili ništa. A pasti ću… znam da hoću. I ne bi bilo prvi puta… uvijek pomičem granice. Sve dok ih ne prijeđem… tada sve kreće iznova. Adieu… svima. |
MMMM….. danas je bio dobar dan. Počeo je nešto iza 11:00h. Danas oko 2:00 prešao sam i WOW: Frozen Trhone te legao na počinak da bi sve počelo u nešto iza vremena kojeg napomenuh. Nebo je boje moje prve benkice a veliki tmurni oblaci povlače se nebesima u bijegu pred tko zna čime više. Ipak, uzalud sve je to kada znaš da ćeš se jednostavno rastopiti i iscijediti u onu kaljužu iz koje znaš da si potekao a do sada promatrao si je sa visoka prkosno, ispunjen prezirom. Pišati uz vjetar.
Zašto ono bješe dobar dan?! Ah da… dobar je iz razloga što po prvi puta nakon dugo vremena, po prvi puta u ovoj godini osjetio sam razlijeganje toplote u organizmu vlastita bića kao natruhu proljeća i kratkih rukava. D:My Musicnational, klasika i slDALEKA OBALADaleka Obala - Kurve.mp3 Hranio sam oči promatrajući ženska bića kako hodaju u potpeticama, suknjicama razotkrivajući svoje listove i bedra misleći tako zanijekati postojanje hladnoće. Osluškivao sam lupkanje čizmica na petice kako određuju ritam pokreta njihove vlasnice; kako hrane buduće začetke njezine šizofrenije… Sve to konzumirati treba bespoštedno i bezuvjetno. Kao što jedan kolega tvrdi insistirati: «odmah, sada, odmah!». Iako moj balkon posjeduje zanimljive pejzaže, nema velikih jebača bez kurvi. Životario sam veći dio dana. KapetanPetar otišao je doma. Pojeo sam pizzu. Bili smo kod Damira (izjava večeri: «feromone – to treba nabaviti»), okušali se u nekakvom lanisanju. Tvrđa, pekare, zatvoreni West i Kadilak. SlavonijaInn uz Kohortu i neke «finjake» i prekvarcane trebe da bi okončali svatko u svojoj postelji negdje oko pola pet. Sami, dakako. |
dovoljno jako i dovoljno snažno da svaka mogućnost odupiranja ukaže se uzaludnom koliko i beznadnom?! ja sam tvoj ispovjednik i slušaoc. ja sam taj koji skriva se iza mračnih vizija i ja sam taj koji u tvojim snovima progoni te i dira kroz vlastita sladunjavo morbidna obličja. nikakve paljevine, žrtve kađenice neće ti donijeti utjehu jer moji putovi utabani su duboko u tebi. hodnici utrti u tvojem umu sada pripadaju meni; kada kroza njih hrlim znaj da zabljesnuti ću ovako. jesi li napola luda? posvema, možda? u nozdrvama osjećaš vonj pepela potaknut plamom što raspliće ti kosu, žarošću koja oblizuje ti tijelo, nokte. ne brini - ta toplota tek moje je vrelo naručje. ne imaj straha - već pridružena si mojoj mahnitosti. već dugo nemam nekakvih posebnih poriva niti motiva. gore napisano je c/p iz jednog mog maila izvjesnoj osobi. šteta, nedostaju mi te i takve motivacije. evo linkova ukoliko je netko zainteresiran poslušati i vidjeti o čemu se radi... prvi link se odnosi na pjesmu u mp3 formatu..negdje oko 4mba...spot je na drugom linku oko 45mba. charon_little_angel_mp3-oko4Mba charon_little_angel_mpg-oko45Mba uglavnom: 4.3.2006. (subota) u Osijek dolazi Charon, jedan od trenutno najpoznatijih finskih gothic metal bendova. + Father; Phantasmagoria; Defiant Bastion , Osijek Start:20:00 Cijena ulaznice 50kn u pretprodaji, 60kn na ulazu Pretprodaja: rock shop Stress Osijek , cd shop Glazba Osijek, shop Kovac & Millennium Zagreb netko zainteresiran?! |
< | travanj, 2006 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
* * * |